5. Predromanika u Dubrovniku

jezika i pisma, reformiranog Rimskog prava, a ubrzo i kršćanstva

(kršćanstvo Hrvatima donose Ćiril i Metod , te benediktinski misionari iz Montecassina i Sjeverne Italije)
Dvije države: Panonska Hrvatska i Primorska Hrvatska
početkom 6.st. Hrvatska plemena osvajaju Salonu i Epidaur
Predromanika u Hrvatskoj (9.st.- Hrvatska je kneževina, 10/11.st. kraljevina)
Umjetnost – prevladava plitki reljef, arhaični oblici, nema monumentalnosti, ornamentalni ukras biljnog porijekla, vrlo rijetko likovi ptica i drugih životinja, još rijeđe ljudski likovi
Sakralne građevine skromnih razmjera uglavnom presvođene bačvastim svodom (derivacija ranokršćanskih crkava), građene od lomljenog kamena utopljenog u žbuku
Kupola u kvadratičnom tamburu – obično na trompama
Longitudinalno strukturiranje crkvenog prostora - tri traveja, s minijaturnom kupolom nad središnjim travejem – tip predromaničke crkvice Južnog Primorja
Ishodišni oblik: Maksimova memorija u villi rustici na otočiću Majsanu - preko puta Orebića

više konhalnog tlorisa s kupolom
Crkve građene od neobrađena lomljenog kamena

uz obilatu upotrebu žbuke
Crkvice su neizostavno ožbukane i izvana i u unutrašnjosti, a zidni plašt, ojačan i artikuliran lezenama i slijepim lukovima, perforiran je nevelikim brojem jednostavnih uskih otvora (zagrađenih tranzenama) koji propuštaju malo svjetla čime se pojačava dojam mističnosti
Osnovni tipovi sakralne gradnje (8. i 9.st):
Longitudinalni tip sa tri traveja i kupolom nad središnjim travejom (Sv.Nikola i Sv.Luka ,Dubrovnik, Sv.Petar, Priko kod Omiša)
Centralni tip križnog tlorisa s kupolom iznad križišta brodova i polukružnom apsidom upisanom u pravokutni završetak zida (Sv.Križ, Nin,)
Centralni tip kružne osnove s kupolom (Sv.Donat,Zadar)
Longitudinalni tip s kontraforima i snažnim tornjem/zvonikom na pročelju(Sv.Spas na izvoru Cetine)

ojačanjem zidova i masivnim zvonikom na pročelju – (Sv.Spas na

izvoru Cetine)
Postoje i lokalne varijante koje miješaju razne forme
U kiparstvu nema pune plastike, već prevladavaju plitki reljefni ukrasi, kompozicijski oblikovani po zakonima kadra, hijerarhije figure i straha od praznog prostora (horror vacui) kojima se ukrašava crkveni namještaj (ciboriji, pluteji, oltarne pregrade, tranzene) a kojima dominira pleterna ornamentika
Reljefi ukrasnih ploča – vrijedni povijesni izvori jer su na njima ispisana imena hrvatskih kraljeva i knezova

pigmenta znamo da je bio oslikan živim bojama –crvenom, modrom

i crvenom, modrom i žutom (grčki uzori)
Sačuvano nekoliko minijatura – ističu se 2 evanđelistara: splitski iz 8.st. i onaj iz Zagrebačke biskupije iz 11.st.

nad srednjim travejem
Sv. Ilija, Lopud, tranzena
Sv.Nikola Grčki, pročelje

tip – desno)

križni tloris s kupolom

Aachena
Rotonda izvorno posvećena Sv.Trojstvu, dvobrodna s 3 polukružne apside, podignuta

u 8. i 9. st.
Kamen lomljenac, obilje žbuke, lezene, slijepe arkade, kupola u kružnom tamburu
Temelji - ulomci kamena sa rimskog foruma
Crkva visoka oko 36 m koliko joj iznosi i promjer
Troapsidalno svetište sa radijalno postavljenim apsidama

Elafitima, u 9. i 10.st. izgrađeno je više sakralnih objekata

– neki su sačuvani djelomično u izvornom obliku (nadograđeni u kasnijim vremenima ili uspješno restaurirani), a bogatstvo sačuvane arhitektonske i reljefne plastike, likovnim izrazom i razlikama u načinu klesanja, upućuje na postojanje više klesarskih radionica – riječ je o dijelovima portala i prozorskih elemenata, o dijelovima kapitela, stupova, vijenaca, ciborija, oltarnih pregrada, propovijedaonica, i dr.
Najveći dio sačuvane kamene plastike potječe iz crkava u gradu - Sv. Stjepana, Sv. Petra, Sv. Nikole, Sv. Andrije, Sv. Bartula, Sv. Marije od Kaštela, te iz crkava iz gradskog okružja – Sv. Marije u Rožatu, Sv. Srđa na Koločepu, Sv. Mihovila na otočiću Mrkanu, Sv. Andrije na Pučini i crkvice u Ošlju – većina tih crkvica pripadala je većim ili manjim benediktinskim samostanima – muških izvan gradskih zidina, ženskih samo unutar njih – brojni ulomci nađeni su in situ, a mnogi i u dubrovačkim palačama i kućama ili u vrtovima nastalim nakon potresa 1667.
Neki arhitektonski oblici ukazuju na bizantske utjecaje, a neki utjecaje zapadnog crkvenog kruga, poglavito jakih redovničkih zajednica (benediktinci)

redovnica benediktinki Sv.Šimuna vjerojatno u 9/10.st. – to je izvorno

bila reprezentativna bazilika s kvadratnom apsidom izvana i polukružnom iznutra, te s upisanim transeptom i kriptom ; kupola crkve bila je eliptičnog oblika a nosila su je 4 stupa; ispred ulaza u crkvu bio je narteks (bizantski utjecaj) – pretpostavlja se da je izgrađena nad starokršćanskom sakralnom građevinom – najveći dio pleternih ulomaka pripada 9. ili ranom 10.st.; kripta je vjerojatno bila namijenjena kultu mučenika, što crkvi pridodaje dodatnu važnost i svrstava je među najvažnije sakralne građevine u Dubrovniku
Prvi put u dokumentima crkva se spominje 1108. (to je ujedno i najstarija sačuvana originalna isprava pisana u Dubrovniku)
Na prijelazu iz 15.u 16.st. crkva ulazi u sklop novosagrađenog samostana Sv.Apostoli na kojemu rade Marko Andrijić (kleše vijence, pilastre i lukove…) i Leonard Petrović (radi portal u samostanski kompleks i reljefnu lunetu nad njim
Arheološka istraživanja u crkvi Sv.Petra vršena su 50-60.tih godina 20.st. i tada je pri iskopavanju crkve i njezine kripte pronađeno oko 200 pleternih ulomaka koji su bili u funkciji spolija i dijelova nadgrobnih ploča – osim njih pronađeni su i veći ulomci starokršćanske mramorne menze, ulomak kasnoantičke nadgrobne stele s prikazom hypnosa, mnogo ulomaka keramike (rimske, slavenske, bizantske i kasnije), te nekoliko komada kasnijeg novca
Od dijelova izvorne građevine sačuvani su dijelovi portala u zapadnom (originalnom ?) zidu presloženi u okvire dvaju prozora za pričešćivanje

prijelaza iz 8.u 9.st., zatim iz zrele predromaničke faze iz

9.ili 10.st, ali i iz kasnog razdoblja iz 11. i početka 12.st.
Crkvu Sv. Stjepana spominje i Konstantin Porfirogenet 949. - kao crkvu “u središtu grada”
1998. revizija arheoloških istraživanja potvrdila je postojanje dvaju slojeva pleterne ornamentike – s geometrijskim i cvjetnim motivima – te postojanje temelja manjeg sakralnog objekta unutar zidova crkve, ali otkrila je i to da je sačuvan veći dio južnog zida crkve, te da su dimenzije crkve veće od onih ranije utvrđenih
Također, pronađeno je i nekoliko ulomaka crkvenog namještaja

ulice Prijeko i ima (na zapadnoj strani) nadograđen kasnorenesansni dio

s pročeljem iz 1607.
Apsida prvotne predromaničke crkve iz 11.st. iznutra polukružna, izvana četvrtasta i da je izgrađena na litici
Južni zid crkve raščlanjen je slijepim nišama s vanjske strane
Ostaci izvorne crkve u interijeru vidljivi su u sačuvanim svodovima s ostacima pojasnica i kupolom
Crkva Sv.Nikole, izvorno je bila trotravejni longitudinalni objekt s kupolom iznad srednjeg traveja (južnodalmatinski tip – kupola je utjecaj Bizanta)
Dužina crkve je 7,20 m, a širina je 4,60 m
Od crkvenog namještaja sačuvan je samo ulomak prozorske rešetke od vapnenca

- prema arhivskim izvorima na tome mjestu je bilo više

crkava i samostana –
Crkva sv.Andrije prvi put se spominje 1226. ,samostan Sv.Andrije je bio ženski samostan – uz njega je bila izgrađena i crkva Sv.Martina
Stara je crkva porušena 1548. i na istom mjestu je bila izgrađena nova crkva, porušena u potresu 1667.
U blizini samostana 1387. izgrađena je ubožnica (Hospital grande)
Na donjem terasastom dijelu pored samostana Sv.Andrije bio je izgrađen samostan Sv.Bartula (Bartolomeja) o čijim redovnicama postoji jedna čirilska bilješka iz 1169/1170.
Samostani Sv.Andrija i Sv.Bartul, čini se, početkom 15.st. Su se sjedinili i u prizemnim prostorima obaju samostana izgrađena javna žitnica
U arheološkom istraživanju lokaliteta pronađeno je više od 1000 različitih ulomaka – od toga više od 40 ulomaka predromaničke kamene plastike

pronađeno je umjesto pretpostavljenih ostataka samostana Sv.Tome, više stambenih kuća

i palača uz popločanu ulicu i veći broj ulomaka kamene plastike među njima i onih urešenih pleternom ornamentikom
U arheološkim istraživanjima ispod crkve Sv.Bartula pronađeni su ostaci predromaničke crkve Sv. Kuzme i Damjana iz sredine 11.st. koja je pripadala samostanu na Lokrumu, te temelji kule kasnoantičkog obrambenog sustava Pustijerne – portal predromaničke crkve urešen pleternom ornamentikom u baroknom razdoblju je ugrađen u zapadno pročelje crkve Sv.Bartula
U ulici Kneza Damjana Jude prilikom popravka vodovodnih cijevi pronađen je kasnoantički stup od diorita
U arheološkim istraživanjima temelja barokne crve Gospe od Karmena, pronađeni su ostaci romaničke crkve Sv.Ivana i dijelovi pleterne plastike

crkve Sv.Bartula

Donje Čelo, na lokalitetu zvanom Brdo u gustoj makiji ruševine

su predromaničke crkve Sv. Srđa – iz 10/11.st.
Pred crkvom su pronađeni ostaci triju grobnica – u grobnicama su pronađeni bizantski novac iz 13/14.st. i ostaci staklenih i keramičkih posuda
Građena je kamenom lomljencem utopljenim u žbuci i bila je ožbukana i izvana i unutra
Imala je oltarnu pregradu od koje je sačuvan jedan kapitel iz 11.st.

i njihovom pleternom ukrasu za pretpostaviti je da je na

mjestu benediktinskog samostana is romaničkog razdoblja, u predromanici bila izgrađena crkva i samostan (10/11.st.)
Samostan na Lokrumu ukinut je na prijedlog dubrovačke vlade 1798.- Papa je odobrio prodaju dobara, redovnici su poslani u Italiju, a otok je prodan nekolicini Dubrovčana

spominje se u pisanim izvorima od kraja 12. st.
Izvornim imenom

crkva Preobraženja Kristova bijaše poznata kao izraziti primjer dubrovačkog predromaničkog stila gradnje.
Istraživanja su potvrdila da je na tom mjestu crkva postojala i znatno prije. Utvrđene su dvije starije faze gradnje, od kojih prva upućuje na razmeđe kasne antike i ranog srednjeg vijeka (6-8 st.), druga na rani srednji vijek prije 11. st. njezinoj trotravejnoj lađi s kupolicom u srednjem polju iz 11. st., nakon velikog potresa 1667. pridodane su dvije bočne lađe.

tlorisom crkve “Sigurate” (dole)