9. Zlatno doba Dubrovnika II

natpis - tekst iz 38/4 Davidova psalma: COCHALVIT.COR.MEV.ITRA.ME.ET DITATIOE MEA EXARDESCET.IGNIS U

meni je srce gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj.

lijevo kula Vicina ljetnikovca, 1577.

1642., završena 1659.

1642., završena 1659.

1642., završena 1659.

1642., završena 1659., slavoluk u ulaznom prostoru

1642., završena 1659., slavoluk u ulaznom prostoru

1642., završena 1659.

vlasti, najpoznatijeg kasnogotičkog slikara hrvatskih prostora Blaža Jurjeva Trogiranina (od

1421. do 1427. on je službeni slikar Republike) stvari su se promijenile nabolje
Ne toliko zbog ukupnog broja slika koje je Blaž Jurjev u Dubrovniku naslikao ( od djela koje je on ovdje naslikao ostali su sačuvani tek slika “Bl.Dj.Marija s djetetom”, u crkvi Sv. Đurđa na Boninovu, i sjajno “Raspelo”, danas u crkvi Sv.Nikole u Stonu) koliko zbog utjecaja i ozračja koje je njegova slikarska pojava izazvala u dubrovačkoj sredini
Blažev šestogodišnji boravak u Dubrovniku bio je katalizator koji je ugrijao dubrovačku umjetničku sredinu do vrenja koje je iznjedrilo čitav niz slikarskih imena sličnih stilskih i oblikovnih značajki
Sličnost oblikovnih značajki u svih njih je tolika da s razlogom govorimo o zajedništvu ili školi nazvanoj “Dubrovačka slikarska škola”

Ugrinović na samom njezinom početku, a zatim gotičko-renesansni slikari Lovro

Dobričević, Nikola Božidarević, Mihajlo Hamzić i Vicko Lovrin Dobrićević u njezinom apogeju
Uz njih, ponekad u tjesnoj, a ponekad u tek okvirnoj suradnji s njima, tu su još i slikari Božidar Vlatković (otac Nikole Božidarevića), Matko Junčić, Stjepan Ugrinović (sin Ivana Ugrinovića), Marin Dobričević (sin Lovre Dobričevića), Ivan i Petar Ognjanović, Matko Alegretović, Franjo Matijin, Piero di Giovanni, Vlaho Nikolin, zatim drvorezbari Nikola Ugrinović (sin Ivana Ugrinovića) i Matko Radosalić, vezilac Antun Hamzić (brat Mihajla Hamzića) i dr.

ostao je nažalost sačuvan samo «Poliptih» u crkvi Sv.Antuna Opata

na otoku Koločepu (naslikan 1434.-35.)

Poliptih je komponiran u dva horizontalna reda obrubljena gotičkim trolisno završenim arkadicama i pokazuje tipične značajke Ugrinovićeva stila: spretnu sljubljenost bizantskih stilema s gotičkim načinom promišljanja rane dubrovačke škole

Slično prožimanje stilova u dubrovačkom slikarskom krugu će se, u nešto drukčijoj varijanti, još ponoviti tek u jednoj dosta kasnijoj slikarskoj opciji - onoj Franja Matijina, vidljivoj na «Bogorodici s djetetom i svecima» iz 1534., triptihu veneto-bizantskog stila iz crkve Sv.Stjepana u Sustjepanu u Rijeci Dubrovačkoj.

desetljeće 15. st., Historijski arhiv, Dubrovnik

izrazito gotičkog stila, ili pak F. Matijinih bizantsko-mletačkih stilema, slikarstvo

Lovra Dobričevića je prožeto utjecajem mletačkih slikara Michele Giambona, i Antonia Vivarinija
Lovro Dobričević rodio se u Kotoru oko 1420., a umro u Dubrovniku 1478. - školovao se u Veneciji uz Michele Giambona
Nakon školovanja u Italiji vratio se u rodni Kotor i otvorio slikarsku radionicu primajući narudžbe i iz Dubrovnika, gdje se preselio 1459.
U Dubrovniku je organizirao veliku radionicu s brojnim učenicima i pomoćnicima (V.Rajanović,J.Basilj, Stjepan Ugrinović, Božidar Vlatković, te sinovi Vicko i Marin)
Naslikao je veći broj slika i poliptiha za naručitelje iz Dubrovnika, okolice i Bosne od kojih su ostala sačuvana samo 4 djela: poliptih u sakristiji dominikanske crkve u Dubrovniku 1448., lik Sv.Vlaha s rastavljenog poliptiha za franjevce (1455-58.) u zbirci samostana Male braće, poliptih u crkvi Gospe na Dančama (1465-66.) i slika Gospe u crkvi Gospe od Škrpjela u Boki Kotorskoj
Tijekom svog života, proširio je svoje ideje i tehnike i na ostale umjetnike; njegovo slikarstvo pokazuje stilsku evoluciju od tvrđih gotičkih oblika bliskih Giambonu prema ranorenesansnom shvaćanju volumena i kompozicije na tragu ranog slikarstva Antonija Vivarinija
To je najbolje vidljivo na vrsno naslikanom poliptihu “Bogorodica s djetetom i svecima” (1465.-66.) iz crkve Samostana sv.Marije na Dančama na kojemu se ističu likovi Sv.Julijana - mladića odjevenog u onodobnu gradsku odjeću - te profinjeno lijepi lik Gospe u mandorli ogrnute raskošnim modrim plaštem ukrašenim zlatovezom
Slične stilske značajke vidljive su (uz nešto tvrđe slikani prizor Kristova krštenja) i na nešto ranije naslikanom “Poliptihu” (1448.) koji se danas čuva u Muzeju Dominikanskog samostana, koji, manifestirajući visoke umjetničke domete, potvrđuje L.Dobričevića kao umjetnika kojega se s razlogom smatra najistaknutijim slikarom 15.st. u Dubrovniku.

samostana, desno Anđeo svira organon i Sv.Julijan, detalj poliptiha na Dančama,

lijevo

do 1520. obilježili su, svaki na svoj način, vrsni slikari

Nikola Božidarević, Mihajlo Hamzić i Vicko Lovrin Dobričević

Nikola Božidarević, Sin Božidara Vlatkovića prvo uči u radionici slikara Petra Ognjanovića, a 1477. polazi na nauk u Veneciju; nakon naukovanja u Veneciji (1477.-1494.), u Dubrovniku je razvio razgranatu i uspješnu slikarsku djelatnost od čijih su rezultata do danas preživjeli samo pukom srećom sačuvani rijetki fragmenti
Iako oskudni ti su fragmenti dovoljno veliki i likovno relevantni da potvrde sve atribute koji su slikarstvu Nikole Božidarevića u likovnoj povjesnici ostali pripisani – premda se u njegovu slikarstvu osjećaju utjecaji braće Crivelli i Vivarini, Quirizia da Murano i Carpaccia Božidarević je ostvario uspjelu sintezu domaće slikarske tradicije i novih kompozicijskih i kolorističkih rješenja; snagom svog talenta prevladao je provincijalnost sredine i dosegnuo renesansnu slikarsku viziju i ostvario djelo koje je najvrednija cjelina povijesnog hrvatskog slikarstva
Riječ je o četiri slikarska rada: o poliptihu “Bogorodica s djetetom, Sv.Vlahom, Sv.Pavlom, Sv.Tomom Akvinskim i Sv.Augustinom” (oko 1510.), zatim slici “Navještenje” (1513.) i oltarnoj slici “Bl.Dj.Marija među svecima” (1513.) koji se čuvaju u Muzeju Dominikanskog samostana, te o poliptihu “Bl.Dj.Marija s djetetom među anđelima i sa Sv. Grgurom i Sv.Martinom” (oko 1516-1518.) koji se nalazi u crkvi Samostana Sv.Marije na Dančama
Brojni maestralno slikani detalji na ovim djelima - krajolik s arhitekturom u linearnoj perspektivi na prizoru Navještenja, uprizorenje Kolendićeva jedrenjaka na istoj slici (Kolendić je naručitelj slike), lijepa lica Bogorodica ili onaj sjajni detalj odraza Kristova lica na maču Sv.Martina (Božidarevićev autoportret?) s poliptiha na Dančama i dr.- zorno pokazuju domašaje Božidarevićeva stila: kreativnu sintezu venecijanskih stilema (utjecaja braće Crivelli i Vivarini, Quirizia da Murano i V.Carpaccia) s iskustvima domaće tradicije obogaćene novim kompozicijskim i kolorističkim elementima

narudžbi Marka Kolendića

Milosti, Danče

zrelim quatrocentističkim akcentima - zamjena zlatne pozadine slika s na

renesansni način tretiranim krajolikom, plastična voluminoznost naslikanih figura i oblika, lokalne boje i svježina kolorita, uvođenje u kompoziciju dekorativnih i realističkih elemenata dragih renesansi i dr. - (iako ipak u nešto manjoj mjeri sretno od vrsnih Božidarevićevih sinteza) vidljivo je i u slikarstvu Mihajla Hamzića
Mihajlo Hamzić (oko 1460-1518.)
Njegov otac Hans je iz njemačkog grada Kölna, došao je raditi je u Ston na održavanju Topova
Mihajlova majka je kći stonskoga kovača; Mihajlo je bio drugi od četvero djece
Učio se u Padovi kod slikara Andree Mantegne. Vratio se u Dubrovnik 1508.
1509. je naslikao sliku «Krštenje Isusovo» za glavnu sobu u Kneževom dvoru, gdje se nalazi i danas
Radio je i kao pisar u dubrovačkoj carinarnici; uglavnom je oskudijevao novcem
1512. naslikao je triptih za oltar obitelji Lukarević u dubrovačkoj dominikanskoj crkvi koji se danas čuva u zbirci dominikanskog samostana; u centru triptiha je Sv.Nikola, slijeva su ASv.Ivan Krstitelj i Sv.Stjepan, a s desne strane su Sv.Marko i Sv.Marija Magdalena; ova slika se jako razlikuje od slike iz Kneževa dvora; pri izradi slike pomogao mu je slikar Pietro di Giovanni iz Recanatia
Surađivao je i s drugim slikarima, a imao je i svoju radionicu za izradu slika
Kasnije je ušao u zajednički posao s bratom Jakovom; trgovali su suknom, ali su 1514. upali u teškoće, pa je Mihajlo morao pobjeći iz Dubrovnika
Kasnije se vratio i bavio samo slikarstvom; umro je 1518. mlad i u dugovima

1512. detalj poliptiha iz Muzeja Dominikanskog samostana

svoje slikarstvo gradio je i Vicko Lovrin Dobričević, sin Lovra

Dobričevića, koji je, iako je često, zbog narudžbi, bio primoran vraćati se gotičkim stilemama i slikati na tradicijski način, rado posezao za renesansnim inovacijama koje upućuju na njegovo školovanje u Veneciji (B.Vivarini)
Prezime je dobio po imenu oca
I njegov stariji brat Marin Lovrin bio je slikar
Školovao se u slikarskim radionicama u Italiji; učio je od Mlečanina Bartolomea Vivarinija i drugih
Vratio se u Dubrovnik 1497. godine i s bratom Marinom otvorio zajedničku radionicu za slikarstvo i rezbarenje drva
Godine 1506. Vicko se odvojio i počeo raditi samostalno
1508. naslikao je oltarnu sliku u kapelici sv. Bartola u ženskom samostanu sv. Marka u Dubrovniku
1509. naslikao je triptih za oltar sv. Mihajla u franjevačkoj crkvi u Cavtatu po narudžbi Dubrovčanina Vlaha Radošalića; taj njegov rad jedini je sačuvan, ali govori o velikom slikarskom umijeću
Umro je 1517. ili 1518.

Vicka Lovrina Dobričevića (oko 1520.?) dubrovačko renesansno slikarstvo doživjelo je

nenadoknadiv gubitak i od tog trenutka započelo je njegovo vrijednosno posustajanje
Brojni slikari koji su u Dubrovniku djelovali u razdoblju od druge četvrtine 16.st. do prve četvrtine 18.st., tek su popunili prazninu i odradili postavljene im zadače rutinski i bez znatnijeg kreativnog razmaha
No, nepostojanje značajnijih domaćih slikara ne znači i potpuni prekid nabave vrijednih slikarskih djela onodobnog vremena
Nedostaci vrijednije domaće produkcije kompenzirani su pribavljanjem umjetnički relevantnih akvizicija iz Italije i drugih europskih zemalja
Među njima se po vrsnoći izrade posebno izdvajaju djela slavnog Tiziana (“Uzašašće Bogorodice” iz dubrovačke Prvostolnice i «Tobija s ribom «, Dubrovnik, Dominikanski samostan), zatim Domenica Puliga (“Bogorodica s djetetom”, Riznica dubrovačke Prvostolnice ), Francesca Bissoloa (“Bogorodica sa svecima i donatorom D.Dobričevićem”, Lastovo, crkva Sv.Marije u Polju), Peter Coecke Van Elsta (“Odmor na bijegu u Egipat”, Šipan, crkva Sv.Marije u Pakljeni ), Maffea da Verone (“Uznesenje Marijino”, Orebići, Franjevačka crkva), Marten de Vosa (“Oltarna slika Tonka Markova Gradića”, Grgurići kraj Slanoga, crkva Sv.Roka), Santi di Tita (“Silazak Duha Svetoga s donatorom Vicom Skočibuhom”, Dubrovnik, Dominikanski samostan ) i dr..

braće u Dubrovniku, sredina 16.st.

st. Lopud

kopija po Rafaelu), I. pol. 16. st., riznica Katedrale

dvor

Sv. Marije

(poslije potresa 1667. prenesena iz crkve Lazarina na Pločama)

i donatorom Damjanom Pucićem, pol. 16. st.

pastira (bila u kapeli Miha Pracata u Lopudu i poslije

potresa 1667. prenesena u katedralu)

Bračanin Nikola Lazanić u ponesenoj manirističkoj maniri kleše kipove “Sv.Vlaha”

i “Sv.Jeronima”