Prirodna i pokretna baština

UNESCO-a : 5 arhitektonskih objekata ili cjelina - Grad-spomenik Dubrovnik,

grad Trogir, Dioklecijanova palača u Splitu, Katedrala u Šibeniku, Eufrazijeva bazilika u Poreču i jedna prirodna znamenitost - Plitvička jezera.

srebro Zadra - zbirku relikvijara i crkvenih predmeta blještavu ne

samo radi odbljeska svjetla na rukotvorinama napravljenim od plemenitih materijala, nego još više zbog njezinog ogromnog povijesnog i umjetničkog značenja. Veći dio spomenute zbirke stalno je izložen u dvoranama benediktinskog samostana Sv.Marije, a izložbu čine relikvijari, ophodni križevi, pokaznice, pikside, zlatovezi (sve uglavnom radovi nadarenih zadarskih zlatara), zatim srednjovjekovne skulpture, romaničko- bizantske ikone, slike domaćih gotičkih slikara i djela poznatih Venecijanaca Paola Veneziana (XIV.st.), Catarina (druga polovica XIV.st.), Vittorea Carpaccia (oko 1460-oko 1525.) i Lorenza Luzza (XVI.st.). Posebno atraktivan među vrijednim zlatarskim izlošcima je Relikvijar Sv.Stošije (venecijanski rad, 1622.) Relikvije Sv.Stošije Zadru je, je u IX.st. priskrbio biskup Donat, poduzimač izgradnje predromaničke crkve Sv Trojstva (kasnije, u Donatovu čast preimenovanu u crvu Sv.Donata), ugledni diplomat svoga vremena koji je kao izaslanik Karla Velikoga često boravio na dvoru bizantskog cara u Carigradu, odakle je u Zadar donio relikvije mučenice.

prostor -Pinakoteka- Zbirka crkvenih umjetnina, u kojoj se mogu vidjeti

vrijedni srednjovjekovni rukopisni kodeksi, djela Blaža Jurjeva Trogiranina (XV.st.), diptih Gentilea Bellinija (XV.st.).
Splitska katedrala - Na ophodnoj platformi uokolo katedrale nalazi se nekoliko egipatskih sfingi i rimskih te ranokršćanskih sarkofaga među kojima su i sarkofazi s posmrtnim ostacima dviju kćeri hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. (1235-1270.) koje su umrle u Splitu i ovdje pokopane. U riznici katedrale, smještenoj u zgradi sakristije, čuva se vrijedno misno ruho, veći broj srebrenih relikvijara, pokaznica, kaleža i procesijskih križeva te više vrijednih slika među kojima su i tri romaničke slike s temom Bogorodice s djetetom. Osobito značajni dio u zbirci su rukom pisane crkvene knjige i drugi dokumenti među kojima posebno mjesto zauzimaju knjige Splitski evanđelistar iz VIII.st. i Kronika Tome Arhiđakona iz XIII.st.

kulturnih institucija: Galerije umjetnina (osnovana 1931.) i Arheološkog muzeja (osnovan

1820.) koje čuvaju neprocjenjivo blago nacionalne likovne i povijesno-umjetničke baštine. U nešto udaljenijim Mejama, predgrađu u jugozapadnom dijelu grada također djeluju dvije značajne baštinske institucije: MHAS – Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (osnovan 1893.), s bogatim fundusom iznimnih djela iz vremena hrvatskih narodnih vladara i iz karolinškog i srednjovjekovnog razdoblja (poput više predromaničkih ciborija, tegurija s likom Bogorodice iz biskupije kod Knina, sarkofaga kraljice Jelene iz 976. s natpisom koji spominje imena hrvatskih kraljeva Mihajla Krešimira II. i Stjepana Držislava, te Višeslavove krstionice, šesterostranog mramornog zdenca iz IX.st., toliko velikog da se u njemu moglo krstiti uranjanjem odrasle osobe i dr.), te Galerija Meštrović u kojoj se čuva i djelomice izlaže stotinjak radova velikog kipara nastalih u svim razdobljima njegova stvaranja.

broj vrijednih crkvenih dragocjenosti i umjetničkih djela nastalih u vremenu

od XI.st. do danas. Predmeti od zlata i tekstila, iluminirani rukopisi, svećeničke odore, nakit, slike, skulpture i drugi vrijedni predmeti, za ratnih opasnosti često sklanjani na sigurnija mjesta (čak i u Dalmaciju), danas se mogu vidjeti u prostorima katedrale, a ona je posljednje počivalište i nekih istaknutih hrvatskih političkih, crkvenih i umjetničkih ličnosti ( ban Toma Bakač, grofovi i hrvatski mučenici Petar Zrinski i Fran Krste Frankopan, kardinal Alojzije Stepinac i dr.).
U Arheološkom muzeju (osnovan 1846.) se čuva više od 450 000 predmeta iz svjetske i hrvatske kulture i umjetnosti od pretpovijesti do srednjeg vijeka. Neke od značajnijih cjelina u fundusu muzeja su numizmatička zbirka, artefakti iz Vučedola, zbirka egipatskih predmeta te etruščanska mumija s lanenim pokrovom – plaštem na kojemu je ispisan najduži sačuvani etruščanski tekst na svijetu. Dragocjeni plašt datiran je u III.-II st. prije Krista (a možda je i stariji) i još uvijek budi veliko zanimanje stručnjaka.

galerije, ustanove koja čuva djela hrvatske likovne umjetnosti nastala u

razdoblju XIX. i XX.st. Stalni izložbeni postav Galerije sačinjen od djela izabranih iz bogatih galerijskih kiparskih, slikarskih i grafičkih zbirki suvislo pokazuje razvoj i sve značajnije pojave u korpusu hrvatskih likovnih umjetnosti modernog i suvremenog doba.
Sjeverno od Kaptola, u Tkalčićevoj ulici, nalazi se Gliptoteka, muzej gipsanih odljeva antičkih i srednjovjekovnih skulptura, ali i djela modernih i suvremenih hrvatskih umjetnika.
Brojni tragovi povijesnih vremena, od pretpovijesti do suvremenosti, čine bogatu i raznoliku nacionalnu kulturnu baštinu u kojoj je evidentirano i zaštićeno više od 286 spomeničkih cjelina i 6942 pojedinačnih objekata te vrlo veliki broj pokretnih spomenika kulture (muzejski i galerijski predmeti te arhivska i bibliotečna građa).

područjima (Risnjak, Paklenica, Sjeverni Velebit i Plitvička jezera) i 4

na obalnom području (Kornati, Mljet, Brijuni, Krka)
Pod zaštitom je i 44 vrste bilja i 381 životinjska vrsta.
Kornati – gotovo 150 otoka tektonskog porijekla i kraškog sastava, vršaka gorja koje je pred 20.000 – 16.000 godina završilo pod morem. Južne obale otoka, one okrenute prema jadranskoj pučini (kao i južna obala Dugog otoka) visoke su (do 80 m) i strme hridi izbrazdane pukotinama. Otočani ih nazivaju krune, po čemu su Kornati i dobili ime. Na otocima nema značajnijeg raslinja.
u područjima oko Biograda (Vransko jezero - dio jezera je ornitološki rezervat), u šibenskom zaleđu (dio područja oko slapova rijeke Krke proglašen je nacionalnim parkom ), u delti rijeke Neretve (delta Neretve je posljednja močvarna oaza u Europi i biološki i krajobrazno vrlo raznolik kraj ekološki u potpunosti sačuvan), te na otoku Mljetu na kojemu se, središnjim dijelom otoka i na području otočkog jezera s otočićem i benediktinskim samostanom na njemu, od 1960. također prostire nacionalni park.

rezervatom ptica i raznih vrsta životinja koje ovdje žive na

slobodi (na Velikom Brijunu je moguće posjetiti i Bijelu vilu, rezidenciju nedgašnjeg jugoslavenskog predsjednika Tita).
 Vodotok Krke čini prirodnu granicu između sjeverne i srednje Dalmacije, a svojim protokom kroz Dinaride, stvorio je prirodnu oazu iznimne ljepote koja je u području oko Skradina proglašena Nacionalnim parkom Krka. Osobito atraktivni dio nacionalnog parka je predio od Roškog slapa (na 27 m visinske razlike-12 sadrenih barijera) do Skradinskog buka (na 400 m dužine rijeke čak 17 sadrenih barijera, jedna s impozantnim padom od 46 m visine) koji uključuje vodotok rijeke između strmih obala na kojima još uvijek rade vodenice i mlinovi, te ujezereni dio vodotoka –Visovačko jezero (13,5 km dužine),

Visa. Biševo je u svijetu poznato po Modroj spilji, otkrivenoj

1884., u kojoj se oko podneva, slično kao i na talijanskom otoku Capriju, može doživjeti nesvakidašnji prirodni svjetlosni fenomen: za sunčanih dana, kada sunčeve zrake prođu kroz podvodni otvor i padnu na bijelo dno spilje odraze se prema njezinoj unutrašnjosti obasjavajući je modrom i ljubičastom bojom. Pri tome predmeti u moru poprimaju srebrnasti ton.
U Gorskom kotaru, najšumovitijem kraju u Hrvatskoj u mjestu Crni Lug, ulaz je u Nacionalni park Risnjak. U gustim šumama područja stanište je velikog broja životinjskih vrsta među kojima i medvjeda, vuka i divlje mačke – risa (po njemu je Risnjak i dobio ime), koji je bio istrijebljen, no u novije je vrijeme ponovo naseljen preseljenjem parova risa iz susjednih slovenskih planina.
 

prirode (od 1949.) i jedini hrvatski prirodni lokaklitet uvršten (1979.)

na UNESCO-vu listu zaštićene svjetski značajne prirodne baštine. Plitvička jezera su skupina od 16 većih i mnogo manjih jezera nastalih u izvornom području rijeke Korane, sjeverno od mjesta Korenice.
Površina područja pod jezerima je 1,92 km², a najveća jezera su Kozjak (0,83 km²) i Prošćansko jezero (0,68 km²). Među jezerima razlikujemo Gornja jezera, nastala u vododrživom dolomitskom vapnencu, i Donja jezera, oblikovana u topivom vapnencu u kojemu je voda, otječući iz jezera, usjekla strmi kanjon i oblikovala više većih spilja. Jezera su nastala u usjeklini u vapnenačkoj zaravni koja dijeli Malu Kapelu od Ličke Plješivice,. Uz bogatu floru – guste šume bukve, jele, bora, brijesta i javora, područje jezera je stanište više od 150 vrsta ptica i u Hrvatskoj prorijeđenih šumskih životinja (medvjed, vuk) koji su zbog sve manjeg broja postojećih jedinki zakonom zaštićene vrste.