KULTURNA BAŠTINA HRVATSKE

seobe naroda i na razmeđi civilizacija i kulturnih krugova (zapadnog

i istočnog)
-doseljenje Hrvata sa ostalim južnoslavenskim narodima u ranom srednjem vijeku
Istočna granica Hrvatske –nekadašnja podjela između zap.i istoč.Rim.carstva (4.st), franačkog i bizantskog (9.st.), katoličke i pravoslavne (11.st), kršćanstva i islama (14-15.st)
Prožimanje svih navedenih utjecaja i vrijednosti dovelo do nastanka originalnih djela i po tome baština Hrvatske jest specifična i jedinstvena.
U Hrvatskoj se povezuju i susreću 4 kulturno-umjetnička kruga: istočni i zapadni, sjeverni srednjoeuropski i južni mediteranski.

umjetničkih oblika stvorenih u drugim kulturama (APSORPCIJA), pa naša umjetnička

baština sudjeluje samo kvantitativno u europskoj umjetnosti (KREACIJA)?
Likovna baština Hrvatske obuhvaća ona djela europske umjetnosti bez kojih prikaz pojedinih poglavlja europske umjetnosti ne može biti cjelovit. Mnoga od tih djela nisu ni poznata evropskoj ni svjetskoj javnosti, niti opće priznata jer nisu bila uključena u dosadašnje velike preglede i sinteze evropske umjetnosti.
Razlog tome nije u odsutnosti njih.značenja već u nedostatku informacija. Autori pregleda europske i svjetske umjetnosti često dovoljno ne poznaju baštinu Hrvatske (jezična barijera) niti prate naše publikacije.

spomenik kasnoantičke arhitekture uopće, u kojem se sabiru utjecaji nekadašnjeg

imperija.Carska palača pregrađena je tijekom stoljeća u mali srednjovj.grad Split.
Ranokršćansko doba: Salona (4-6.st) - sakralne građevine Salone ukazuju na najznač.probleme arhitekture tog doba (pitanje postanka i podrijetla kršćanske bazilike, potom pitanje martirskog kulta ili “dvojnih” bazilika)
Bizantska umjetnost : Poreč (6.st) – iz razdoblja Justinijanova prvog “zlatnog doba” bizantske umjetnosti biskupski kompleks i mozaici u Poreču svojom ikonografijom i umjetničkom vrijednošću u rangu sa onim iz Ravene.

u razdoblju samostalne hrvatske države; male crkvice raznolikih tlocrtnih i

prostornih oblika (sačuvanih ili poznatih oko 100). One su indikativne za ključno pitanje da li je u formiranju ranosrednjovjekovne arhitekture bitna tradicija antike ili udjel tzv. “barbarske” umjetnosti: teza kontinuiteta i diskontinuiteta u kulturi.
Rotunda sv.Donata, Zadar (9.st.)- s prstenastim brodom na kat i 3 apside spada među najmonumentalnije europske građevine predromanike
Crkve sa snažnim oblim kontraforima – i kulom zvonikom sred pročelja kao sv.Spas na Cetini

sa starohrvatskim graditeljstvom.Kamene reljefne ploče iz sv.Nedeljice u Zadru (11.st)-

pleterne i linearno i plošno oblikovane figuralne kompozicije iz života Krista, označavaju prijelomni trenutak u rađanju monumentalne romaničke skulpture - jedinstveni su prijelaz iz predromanike ( u kojoj je ornament gotovo vladao reljefima 400g) u ranu romaniku gdje se ponovno javlja ljudski lik i figuralna kompozicija.
Srednji vijek- Križnorebrasti svod u zvoniku benediktinki u Zadru (1105)- jedan od najranije datiranih u Europi
Portal katedrale u Trogiru, majstor Radovan (1240)- najmonumentalniji spomenik srednjevjekovne skulpture ne samo u Hrvatskoj nego i u ovom dijelu Europe. Zbog svog specifičnog, prijelazno romaničko-gotičkog karaktera s naglašenom humanističkom tendencijom i izvanredne umj.vrijedsnoti spada u europska remek djela 13.stoljeća

gotičko-renesansnog stila dao je svoj prilog razvoju ranorenesansne skulpture, a

primjernom originalne montažne gradnje kamenim pločama u konstrukciji omogućio je izgradnju jedinstvene građevine izvedene od temelja do svodova-krovova i do vrha kupole isključivo od kamena, bez primjene drugih materijala. Nikola Firentinac nastavio je gradnju katedrale u Šibeniku oblikujući prvu i jedinu funkcionalnu i organičku renesansnu crkvenu fasadu u Europi na kojoj „trolisni“ oblik zabata odgovara obliku svodova u unutrašnjosti.
Renesansna kapela Ursini, Trogir (1468-82)- Nikola Firentinac zajedno sa A.Alešijem također isključivo od kamena i ugledajući se na Jurja i lokalnu antičku tradiciju Ali, s novim odnosom skulpture i arhitekture u oblikovanju unutrašnjosti i dotad neviđenim sudjelovanjem monumentalne skulpture, Nikola primjenjuje metodu što će u evropskoj umjetnosti biti razvijena u razdoblju visoke renesanse, naročito u sljedećem stoljeću.

šibensku katedralu i Trogirsku kapelu – što su ih domaći

graditelji u 15. I 16.stoljeću podizali dubrovačkim plemićima na teritoriju slobodne Dubrovačke Republike i otoku Hvaru. Po asimetričkom tlocrtu, funkcionalnoj organizaciji prostora i odnosu prema prirodi –nema im, tipski ni kvalitativno adekvatnih spomenika u ondašnjoj europskoj arhitekturi.

na Balkan, koji su tijekom 16.st. zauzeli veći dio sjeverne

Hrvatske, kao i opadanje pomorske trgovine na Mediteranu, zastoj ekonomskog razvoja istarskih i dalmatinskih gradova uvjetovali su zamiranje umjetničkog stvaranja. Tijekom 17.stoljeća počinje obnova na sjeveru.
Barokni dvorci na sjeveru, Isusovački kompleks, Dubrovnik, 18.st.
HISTORICIZAM 19.ST.- umjetnički vrijedna i značajna ostvarenja u urbanističkom planiranju i arhitekturi historicističkog Zagreba. Ta su planirana rješenja, a naročito uloga javnih parkova, bila moguća upravo stoga što je Zagreb –do tada bio mali barokni grad te nije pretrpio intenzivnu navalu prometa i industrije i kaotičnu izgradnju tipičnu za razdoblje industijske revolucije 19.stoljeća u Europi.

i organičkih strujanja u četvrtom deceniju 20.stoljeća, još uopće nisu

predstavljeni europskoj i svjetskoj javnosti. Ali i od slikarskih strujanja značajnih i u europskim mjerilima nedovoljno je poznat i interpretiran specifični socijalno-kritički pokret „Zemlja“ (1928-1935). Autori Zemlje revalorizirali su tradicionalno i suvremeno pučko slikarstvo i potakli osnivanje tzv. Hlebinske seljačke slikarske škole (I.Generalić), što je bila važna pretpostavka za poslijeratni procvat naivnog slikarstva u Hrvatskoj.

iz organičke stopljenosti u prostoru spomenika što potječu iz različitih

razdoblja i heterogene su stilske pripadnosti. To su gradovi kao sintezno umjetničko djelo generacija stvaralaca i različitih umjetničkih epoha: Split u kojem je od antike do danas svako razdoblje ostavilo traga; romanički Rab; renesansni idealni grad Karlovac (1579) u obliku šestokrake zvijezde; gotičko-renesansno-barokni Dubrovnik; antičko-romanički Zadar; planirani gotički gradovi 14.stoljeća Ston i Mali Ston; renesansni otok Šipan, kao i niz drugih.

minulih stoljeća možemo podijeliti na dvije bitno različite epohe: predslavenske

civilizacije i kulture, te razdoblje od doseljenja Slavena u 7.stoljeću do danas. Predslavenska civilizacija, naročito rimska, ostavile su neizbrisiv trag svojim spomenicima što su sačuvani do danas i djelovale na naše stvaralaštvo u prošlosti.