1.Dubrovnik - od osnutka grada od 1358

radom pripitomljenom/humaniziranom i kultiviranom krajoliku, trijezno postavljena na strateški važnim

točkama uz prometnice i na uzobalju, svila brojna slikovita sela i naselja te pravi mali urbani dragulji - srednjovjekovni, jedinstvenim zidinama opasani i na pomno razrađenoj urbanističkoj matrici podignuti gradovi.
To su na prevlaci poluotoka Pelješca Ston s velikom izvorno sačuvanom i još uvijek proizvodno aktivnom solanom utemeljenom još u antičkim vremenima i Mali Ston s tvrđavom Korunom i renesansnim lukobranom.
U zapadnom dijelu Konavala, pak, podignut je Cavtat čije su srednjovjekovne zidine preživjele samo u manjim segmentima ali zato je na širem gradskom području ostalo sačuvano podosta vrijedne kulturno-povijesne baštine nastale u razdoblju od antičkih vremena do današnjih dana

tisućljeće i po dugom povijesnom trajanju ostvario vrlo uspješnu simbiozu

sa svojim - do kraja 15.st.- stalno rastućim posjedom.
Kultiviranost cjelokupnog dubrovačkog područja (područja negdašnje samostalne Republike). Ono je, kako u povijesnim vremenima tako i danas, po tradiciji, uz ribolov, bilo egzistencijalno okrenuto poljodjelstvu, osobito proizvodnji povrća, vina i maslinova ulja. Zato ne čudi oplemenjenost prostora nepreglednim i brižljivo njegovanim vinogradima, vrtovima, voćnjacima i maslinicima, kao ni njegova označenost brojnim većim ili manjim crkvicama kojima se zazivalo nebesku milost i zaštitu.
Na posjedima bliže gradu, pak, pojedine vlasteoske obitelji (i to je jedna od dubrovačkih osobitosti i veliki doprinos renesansnoj kulturi življenja) gradile su nenametljivo i u prirodno okružje organički uklopljena, skladno oblikovana ladanjska zdanja – ljetnikovce. U njihovim se kompleksima (zgradama, vrtovima, perivojima, šetnicama…), u idili osvojene Arkadije i podalje od gradske vreve, živjelo ugodno, u bogatom kulturnom ozračju i u posvemašnjem suglasju s prirodom

fortifikacijski sklop kojega čini sustav funkcionalno povezanog moćnog i visokog

kamenog ziđa, predziđa, kula, bastiona i tvrđava iz 13 - l7. st., kojim je Grad branio svoje žitelje i svoju slobodu.
Detaljno i svrsishodno planiranoj gradskoj strukturi koja je iznjedrena s nesvakidašnjim skladom i mjerom kako u detaljima izvedenih arhitektonskih objekata i urbanističkih odnosa tako i u njihovoj povezanosti u cjelinu.
Izgradnja renesansnih ladanjskih zdanja-ljetnikovaca i kulturu života ostvarenu u tijesnoj vezi s prirodom itd…

koja su se vezano za vjetrove mogla alternativno koristiti kao

sigurna sidrišta i branjen zidinama utvrde Spilan, te trima otočićima koji ga štite od vjetrova s juga (Mrkan, Bobara i Supetar), Epidaur nije bio grčko naselje
Vjerojatno je da su u epidaurskom okružju jezgru činili Iliri asimilirani s Keltima koji su se na Balkanskom poluotoku pojavili u 4.st.pr.Krista,
Epidaur se prvi put spominje 47.g.pr.Krista, Nešto kasnije, za vladavine Augusta, Epidaur je uzdignut na razinu kolonije, a naziv grada nije grčkog porijekla, što je imalo veliki utjecaj na mitove koji su se vezivali za njega i Dubrovnik, nego latinskog – čini se od ilirskog latiniziranog toponima koji možda znači iza šume
Epidaur je najvjerojatnije nastao kao ilirsko ribarsko selo ili kao utvrda korisna gusarima, a zatim su ga nakon osvajanja snalažljivi Rimljani razvili za svoje potrebe
Od bogate rimske baštine do danas je preostalo tek nekoliko natpisa i ruševnih temelja nekih zgrada, a dva mitreja, jedan uklesan u stijeni nad pučem u Moćićima, drugi nađen na groblju na ulazu u Cavtat (danas u Bogišićevoj kući na cavtatskoj rivi), govore o vjeri rimskih legionara
Epidaur -32 km dugom akveduktu (od izvora Ljute u Dubravci do Cavtata, danas nažalost gotovo potpuno razrušenom), čiji su kanali (canales) dijelom pod zemljom a dijelom na lukovima dali ime okrugu Konavle

je sam po sebi dobro prirodno zaštićen, a kaštel, ako

je i postojao, bio je predaleko da bi branio luku
Pustijerna, zbog niže razine mora, bila je površinom veća nego danas i izdignutija iz mora pa su uvjeti za život bili povoljni – sve to upućuje na postojanje naselja i fortifikacija na Pustjerni
Također, zbog svog geografskog položaja Ragusa – Dubrovnik je bio ključna točka za kontrolu srednjodalmatinskih otoka ali i za osiguranje Otrantskih vrata i istočnosredozemnog pomorskog puta
Dubrovnik i njegova luka bili su sa širim područjem dobro povezani pomorskim ali i kopnenim karavanskim prometnicama, što je omogućila na ovom prostoru blaža konfiguracija terena; takve se prometnice nisu mogle razviti južno od Dubrovnika, sve do rijeke Bojane, jer konavoske i crnogorske obale su strme i nepristupačne i odvajaju more od zaleđa; prema sjeverozapadu, pak, za prolazak u unutrašnjost najpovoljnija je bila tek dolina rijeke Neretve
To potvrđuje grčki korijen imena grada – Ragusa (od laus, raus),kao i najnoviji arheološki nalazi u gradskoj luci

današnje katedrale pronađeni su ostaci zidova kaštela iz kasnoantičkog vremena

(4/5..st.?), a u temeljima otkriveni su ostaci temelja trobrodne troapsidalne kasnoantičke bazilike, koja svojom veličinom ukazuje na postojanje crkvenog objekta (6-8.st.?)
Značajni dokazi o postojanju ranijeg urbano organiziranog života na ovim prostorima pronađeni su i u najnovijim arheološkim istraživanjima na Lokrumu, oko Katedrale, u luci i u Pustjerni..
Grčki novac iz 4-3. st. pr.Kr. pronađen prilikom arheoloških istraživanja ispod Katedrale i na Bunićevoj poljani
Ilirski novac iz 2.st.pr.Kr. Pronađen u arheološkim istraživanjima ispod Katedrale i na Bunićevoj poljani
Fragment rimske nadgrobne ploče iz 1.st., pronađen u Pustijerni – ploča je podignuta pripadniku VIII. dobrovoljačke kohorte, koja je stacionirana u Dalmaciji od početka 1. do kraja 3.st.
Fragmenti nadgrobnih rimskih ploča na Bunićevoj poljani (1-3.st.), u Biskupskoj palači (3.st.) i poviše Doma staraca Domus Christi
Rimski novac iz 1- 4.st. ispod Katedrale i Bunićeve poljane
Ostaci kasnoantičkih amfora u Gradskoj luci, 4.st.

.

luke, prema kaštelu na vrhu stijene

-Malome mulu

br.10

kneza Hrvaša br.10

nalazima izvjesno je da je ishodišni seksterij –kolijevka grada -

bila Pustijerna, a ne seksterij Kaštio kako se još i danas tvrdi

Naime, podaci o postojanju vojne utvrde - kaštela na vrhu stijene Laus vezuju se samo uz legende i pisanje kasnijih kroničara ali ne i uz pouzdane arheološke podatke - na tom mjestu - ispod današnjeg samostana Sv.Marije - arheološka istraživanja nikad nisu provedena.

Uz vjerojatnu antičku luku organiziranu na mjestu današnjeg „porta“ zasigurno se vrlo rano razvilo naselje-trgovište koje je kao i pomorski prolaz između otoka Lokruma i obale branio kaštel izgrađen na mjestu današnje crkve sv.Bartola

Uz luku i na stijeni Raus/Lave svio se kasniji grad.

i Damjana

Laus /Raus podno brda Brgat / Srđ sklonio se, to

je već povijesno sasvim pouzdan podatak, dio ili cijelo stanovništvo obližnjeg Epidauruma (danas Cavtata – Cavtat od riječi civitas) porušenog i opljačkanog u rušilačkoj provali Avara i Slavena (među kojima je bilo i hrvatskih plemena);
Strma stijena Laus/Lave/Raus s proširenim naseljem i plitki zaštićeni zaljev s lukom položenom između stijene na jugu i prisojnih obronaka brda Srđ (vis. 412 m) tada gusto obraslih hrastovom šumom - dubravom na sjevernoj strani zaljeva, te razvedeni poluotok (danas Lapad) s još jednom sigurnom lukom udaljenom par kilometara zapadno od stijene (Gruška uvala) kao i obilje izvora pitke vode u neposrednom okružju (Zaton, Ombla, Mlini, Šumet…), bili su vrlo privlačno i poželjno stanište za život,
Postupnim stapanjem u 7/8. st. ili nešto kasnije oformljeno je jedinstveno naselje nazvano Ragusa (grčki korijen naziva), a u 12.st. i slavenskim imenom Dubrovnik

prerastajući u grad. Šireći se na obližnje ozemlje sve kvalitetnije

se utvrđivalo, najprije drvenim i suhozidnim fortifikacijama, a onda i zidovima građenim od kamena i vapna

Vrijeme je to i početka gradnje prvih gradskih predromaničkih crkvica - Sv.Kuzme i Damjana (ispod crkve Sv.Bartola), Sv.Petra (u današnjoj muzičkoj školi), Sv.Stjepana i dr. od kojih će, uz kasnije pregradnje, neke preživjeti i do naših dana - Sv.Nikola, Sv.Luka, crkva Preobraženja Kristova- Od Sigurate i dr.

u pisanim izvorima od kraja 12. st.
izraziti primjer dubrovačkog predromaničkog

stila gradnje.
Njezinoj trotravejnoj lađi s kupolicom u srednjem polju iz 11. st., nakon velikog potresa 1667. pridodane su dvije bočne lađe..

crkve “Sigurate” (dole)

debljine tri lakta (1 lakat = 55 cm.) i nije

se morao previše bojati neke oružane opsade

Međutim od jedne se pošasti nije bilo lako obraniti - od crne smrti - kuge - koja je i u Dubrovniku kao i u mnogim srednjovjekovnim gradovima odnijela mnogo života; iako su se Dubrovčani rigoroznim zakonskim odredbama trudili što je moguće više suzbiti kužne bolesti epidemije su se povremeno javljale otežavajući život u gradu; tako je bilo i 1348.

Kao zavjetni dar za spas od crne smrti naručeno je u Paola Veneziana raskošno urešeno Raspeće koje je 1352. postavljeno u tjemenu trijumfalnog luka u crkvi Dominikanskog samostana

Paolo Veneziano, talijanski slikar (oko 1333 – 1360.), najznačajniji je gotički slikar prve polovine 14.st. u Veneciji i Sredozemlju; draperiju je rješavao ornamentalnom modelacijom i u delikatnim bojama; asimiliravši bizantska slikarska iskustva Veneziano je ustaljene slikarske teme uspio oživiti duhom gotike i talijanskog trecenta

1377. u strahu od kužnih bolesti koje bi putujući trgovci mogli donijeti u grad, donesena je odluka o uspostavi karantene na otoku Mrkanu; svaki putnik i njegova roba morao je ostati u karanteni 40 dana kako bi se utvrdilo da li je zdrav ili nije; to je bila prva organizirana karantena u svijetu